Ruži zasluženo pripada naziv kraljice cvijeća. Po cijelom svijetu je poznata kao tradicionalni simbol ljubavi i ljepote.

Gotovo svi umjetnici veličaju ovaj cvijet, pjesnici, glazbenici i dr.

U svijet umjetnosti u punoj mjeri je ušla u razdoblju grčko-rimske antike gdje ju je u staroj Grčkoj pjesnik Anakreont u svojim Odama slavio kao čarobnu kraljicu cvijeća i cvijet bogova.

U antici osim kao cvijet ljubavi i sreće punog života bila je i simbol herojske hrabrosti, trijumfa i slave. Ruže su se stavljale na grobove palih junaka i povezivali ih s posmrtnim životom.

U Rimu su uveli čak i poseban praznik, tzv. Rosalia kada su se posipanjem ruža po grobovima i pripravom jela od njezinih latica sjećali pokojnih rođaka i prijatelja.

Rimljanima su ruže predstavljale raskoš, bogatstvo i izvrsnost.

Također, ruže su bile i atribut ljepotica na prodaju jer su se njima najradije kitile grčke hetere i rimske kurtizane. Zbog toga su se u 19. stoljeću prostitutke podrugljivo nazivale ruže, a javne kuće su nosile nazive „Kod crvene ruže“, „Kod ružinog vrta“ i sl.

U kršćanskoj ikonografiji nosi brojna značenja od rajske ljepote i vječnog života, Božje ljubavi i milosti, sve do nepokolebljive vjere i mučeničke smrti.

Povratak na cvijeće