Ovaj cvijet je cijenjen još od starih Egipćana. Poseban je zbog visokog rasta, iznimne ljepote cvjetova te opojna mirisa.
Poštivan je u svim zemljama istočnoga Sredozemlja, Bliskog i Srednjeg istoka.
Simbol je ljepote i vladarskog dostojanstva. Također, smatrao se jedno vrijeme i svetom biljkom koja pripada nebeskim vladarima i bogovima.
Spomenut je i u Svetome pismu nekoliko puta, kao simbol najraskošnije ljepote, bezgrješnosti i odabranosti.
U kršćanskoj ikonografiji ljiljan je najomiljeniji kao Marijin cvijet, te simbolizira njenu nevinost i djevičanstvo, a pojavljuje se i u marijanskim himnama. U pravilu nikad ne nedostaje u motivu Navještenja, gdje je znak Marijine izabranosti i ukazuje na bezgrešno začeće.
U europskoj umjetnosti ima važnu ulogu i izvan kršćanskih okvira. Ljiljan je i jedna od najčešćih biljaka na grbovima koji se mogu pronaći u heraldici Zapadne Europe, iako, smatra se da je u tom kontekstu vrlo često bio pogrešno zamijenjen s perunikom.
