U europskoj kulturi ljubica je najpoznatija kao simbol poniznosti, skromnosti i tajne ljubavi.
Simbolička značenja povezana su s niskim rastom cvijeta koji svoje mirisne cvjetove saginje prema zemlji te ih stidljivo skriva među zelenim lišćem.
Ljubica je također simbol hrabrosti, ustrajnosti i otpornosti. Ovaj cvijet je Napoleon odabrao za svoj amblem.
U staroj Grčkoj je bio poznat kao svijet proljeća i ljubavi.
Kod kršćana ljubice su tradicionalni simbol Marijine poniznosti, predane ljubavi i milosti. Kad su naslikane kraj Kristova križa, simboliziraju snagu, otpornost i vječnost kršćanske vjere, te nezaustavljivo širenje kršćanstva.
Danas su glasnice proljetnog buđenja i ljubavi, a kitica ovog cvijeća je znak pažnje i naklonosti koja još nekako sramežljivo traži prave riječi.
